Patak Junior na sastanku sa profesorom

1. Obično ono što je dobro za djecu povezujemo sa razvojem neke od vještina (motorne, emotivne, socijalne, kognitivne ili razvojem volje odn. motivacije za rad). Šta razvijaju nove digitalne knjige sa interaktivnim zadacima Patka Juniora? Da li je za dijete zaista dobro samo ono što ga nečemu i nauči?

Ono što je za djecu dobro nije neophodno povezano sa didaktičkim ciljevima, npr. učenjem neke vještine jer su dejstva koja imaju naša iskustva i knjige generalizovana, prenesena na najrazličitije kontekste i vremenski odložena. Ako sam kao đak čitao San ljetnje noći ili Don Kihota, ili su mi kao djetetu roditelji čitali bajke, ne mora da znači da ću imati neposredne koristi od toga, iako mnogi smatraju da su ta djela dobra.

2. Šta je sa igrom? Kada je igra zabavna djeci? Šta je djeci zabavno?

Igra je zanimljiva aktivnost jer je dobrovoljna i nema zadatih ciljeva koje treba postići. Ako dijete pravi stub od kocki (prije svega) zato što želi da ima takav stub, onda ta aktivnost nije igra, već rad. Dijete se igra onda kada stub pravi samo da bi ga napravilo. Isto tako ni čitanje nije igra ako moramo da pročitamo knjigu zato što su nam tako rekli u školi.

3. Nove digitalne knjige sa interaktivnim zadacima Patka Juniora od djeteta zahtijevaju malo motivacije i malo rada. Kada je djeci zadatak prenaporan, oni lako odustanu i ne dovrše ga?

Djeci aktivnost može da postane prenaporna kada to više nije igra već rad za koji nisu motivisani. To može da se desi ako su zadaci prelaki, preteški, nezanimljivi itd.

4. Digitalna knjiga Zelena ideja ima istaknutu ekološku notu, u njoj se sadi drveće, uči se strpljenju prema usporenom ritmu prirode, u njoj se čuje pjesma ptica, premda je u pitanju digitalna knjiga koja djecu drži fiksiranom za ekran. Koliko djeca mogu da vještine koje nauče putem knjiga, crtanih filmova, kompjuterskih igara primijene na svijet oko sebe?

To je dobro pitanje. Podaci kojima raspolažemo govore da je česta interakcija sa digitalnim svijetom sa ekrana povezana sa razvojem neuronskih mreža kod djece i, kako na to ukazuju podaci, trajno i neizbrisivo mijenjaju naše ponašanje. To znači da ćemo tek morati da utvrdimo na koji tačno način česta interakcija sa digitalnim svijetom mijenja naše vještine npr. pažnju, komunikaciju, način traženja informacija, sposobnost obavljanja više funkcija u isto vrijeme itd.

5. Da li su digitalne knjige Patka Juniora i vodič za roditelje? Podsjetnik ili ideja šta sve možemo da radimo sa djecom?

Sigurno. Roditelji i djeca često nemaju mnogo ideja o tome šta bi mogli zajedno da rade. Za (kvalitetne) zajedničke aktivnosti moramo i da odvojimo vremena.

6. Da li roditelji treba da priskaču u pomoć djeci u igri, učestvuju u igri s njima ili djecu treba pustiti da probaju sama da riješe zadatke? Da li su zadaci Patka Juniora predviđeni za samostalno rješavanje? Zašto je samostalno rješavanje (među roditeljima i u knjigama o vaspitanju) tako cijenjeno?

Djeca moraju da urade sama ono što mogu. Pomažemo im samo u onome što ne mogu sama. Čitanje knjiga ne spada u takve zadatke i zato je veoma važno da roditelji djetetu čitaju knjige ili da ih barem čitaju zajedno jer nije riječ samo o čitanju već o (kvalitetnom) zajednički provedenom vremenu.

7. Koliko kompjuterske vještine digitalne knjige i interaktivni zadaci Patka Juniora zahtijevaju od djeteta?

S obzirom na prijem prve serije knjiga izgleda da kompjuterske vještine nisu bile problem.

8. Koliko se međugeneracijski razlikuju vještine roditelja i djece koja su ciljna grupa za čitanje digitalnih knjiga Patka Juniora? Koje vještine su možda postale važnije a koje manje važne?

Čini mi se da je to više pitanje na koje će odgovor dati budućnost. Prije 10 godina, na primjer, na tržištu se pojavio prvi pametni telefon; ne znamo kako će e-knjige izgledati za 10 godina. Tehnika se relativno brzo mijenja, a time i naši obrasci komunikacije.

9. Dugo se pričalo o samopouzdanoj djeci, zatim o stimulisanoj djeci, o empatiji, a zatim i o tome kako djeca treba da imaju granice koje zbog previše slobodnog vaspitanja nemaju. Kakvu djecu roditelji danas žele da imaju?

Vaspitne dogme nisu jedinstvene. Imamo grupu roditelja, stručnjaka, internet zajednica i sl. koje, na primjer, vjeruju u tradicionalne vaspitne obrasce i porodične vrijednosti, i druge koji imaju djelimično ili dijametralno suprotne ideje o vaspitanju djece, ali se te ideje stalno mijenjaju. To se dešava i zbog načina komunikacije, načina na koji tražimo i filtriramo informacije na internetu, povezivanja sa istomišljenicima.

10. Bajke su društveno i politički korektne. Junaci vode računa o prirodi, brinu jedni o drugima, empatični su i lijepo se odnose jedni prema drugima. Kako je onda moguće da pored tako lijepih bajki nastane toliko netrpeljivosti među odraslima? Kako se to desi?

Nasilje se ne rađa zbog bajki. I bajke, kao i sve drugo, odražavaju duh vremena. Mnoge klasične bajke, na primjer Pepeljuga, Crvenkapa, Ivica i Marica veoma su nasilne. Svi ih znamo, ali ne postoje podaci o tome da je neko zbog njih postao nasilan.

11. Ako bismo htjeli da roditeljima damo kratku inspiritaivnu poruku kakvi treba da budu odnosno kako treba da gledaju na sebe, šta biste im rekli?

Jednom mi je jedno dijete za vrijeme razgovora u vrtiću reklo da svaki čovjek ima svoju glavu i da njome treba da misli. To je dobar savjet.

S tim na umu istražujte dalje, ostanite radoznali i djeci otvarajte vrata u svijet bajki. Bilo da su u digitalnom formatu ili odštampane, knjige su odlično sredstvo za razvoj mašte. Ne samo mašte vaše djece već i vaše. Posebno onda kada dozvolite vremenu da teče. Bolje je ako teče s vašom djecom. Život je kratak, djetinjstvo još kraće.