Kako bismo obezbedili pravilan rad veb-sajta i poboljšali vaše iskustvo, koristimo sledeće kolačiće: neophodne, analitičke i marketinške. Klikom na “prilagođavanje postavki” možete da upravljate njima. Molimo Vas da posetite Politiku kolačića, za više informacija o tome kako i zašto se koriste kolačići na ovom sajtu.

Da li Marfi voli Argetu?

Vreme čitanja 1,5 min Podeli

Nazovimo to Marfijevim zakonom ili prosto čistom koincidencijom. Postoji nešto u vezi hleba i Argete o čemu moramo da pričamo.

Namazali ste savršeno Argeta paštetu na poslednje parče hleba koje imate u kući. Međutim, slučajno ste zapeli i ispustili parče na pod. Da li je ovo zaista moralo da se desi? Mora da postoji logično objašnjeje zašto ona strana hleba na kojoj se nalazi pašteta uvek završi okrenuta ka podu. Možda je samo ona strana hleba koja nije namazana Argetom ljubomorna?

Sve je počelo sa jednom pesmom koja je parodija

Da li je Argeta postojala 1884. godine? Na žalost, ne, ali je postojala pesma Džejmsa Pejna koji je napisao jako interesantnu pesmu:

“Svako parče hleba koje sam ikada imao,
pogotovo ono veliko i široko,
Svaki put je na pod palo,
Na stranu na koju sam puter namazao”

“Ako nešto treba da pođe naopako, poći će naopako …”

Ova pesma je slična onome što je inženjer aviomehanike Edvard A. Marfi rekao 1949. godine. Tako smo dobili Marfijev zakon. Prema fizičaru Robertu Mejusu, parče hleba koje je namazano sa jedne strane (Argetom u ovom slučaju) neće se okretati poput novčiča i imato 50/50 šanse da padne na svaku od strana. On u svoj studiji tvrdi da se hleb okrene na namazanu stranu zbog visine sa koje pada. Prosečna visina stola nije dovolja da se parče hleba rotira dva puta tokom pada i zato u ovom slučaju Marfijev zakon uvek važi. Da je sto viši od 3 metra, tost bi mogao da se okrene za 360 stepeni i Marfijev zakon ne bi važio. Onda bi ste mogli da nastavite da uživate u Argeti.

Više o